Drago Verunica: “Uhvatila me ljubomora s obzirom koliko se u našem gradu priča o futsalu, a Visočana nema.”

Cilj nam je druga liga, ali neće biti kraj svijeta ako to ne ostvarimo.

Nakon pet godina izbivanja na zadarsku futsal scenu vratile su se Visočane. Ovog puta pod imenom Sveti Ante Visočane. Nisu ni počeli s natjecanjem, a već su postavili letvicu visoko, nakon lošeg starta krenuli su rezultati, a rezultatima i visoke ambicije, tako su sada uvjereni u visočanskog trećeligašu u promociju u viši ranga. Našli smo se s ikonom zadarskog futsala i najboljem visočanskim igračem u povijesti Predragom Dragom Verunicom te smo popričali o klubu i ambicijama. 

 1. Nakon pet godina izbivanja opet ste na zadarskoj futsal sceni, što vas je na to potaklo? 
– Bit ću vam iskren. Uhvatila me mala ljubomora i nostalgija s obzirom koliko se u našem gradu priča i piše o futsalu, a Visočana nema. Tako sam uz pomoć Ante Vulića, Stipe Kevrića i Ivana Barića odlučio vratiti futsal u Visočane. 
 

2. Dobro ste startali u sezonu izuzev poraza u prvom kolu, jeste li zadovoljni dosadašnjim učinkom? 
– I više nego zadovoljan. Pošto sam znao momke sa velikog nogometa nisam znao koliko vrijede u futsalu. S obzirom da sam se uvjerio u kvalitetu tih momaka ambicije su nam sad još veće. 

 3. Što kažete na trenutni kadar MNK Sv. Ante Visočane?
– Trenutno nas brojčano ima i više nego što treba, s tim da imam dvije odlične rotacije u igri što me veseli. Od svih bi izdvojio Stipu Sikirića i vratara Marka Pedića koji su nekoć bili sama krema zadarskog futsala. Od madih igrača u narednim sezonama očekujem puno toga. 
 

Trenutni kadar MNK Sv. Ante Visočane.

4. Očekuje li se u visočanskim „Svecima“ promocija u viši rang?
– S obzirom na dosadašnje rezultate i po prikazanoj igri i s obzirom na igrače koji su na svakom treningu po ostvarenom prijateljstvu cilj nam je druga liga, ali neće biti kraj svijeta ako to ne ostvarimo. 

 5. Visočane su nekoć bile stabilan prvoligaš pa je nestao. Želite li se u bliskoj budućnosti opet vratiti među elitnu družinu? 
– To je jedna lijepa mašta, i više mašta nego realnost. S obzirom da je futsal otišao na veću razinu puno toga se ptreba poklopiti (igrački, financijski, organizacijski), ali nikad se nezna, želja je uvijek potajna i prisutna. Zašto ne jednog dana. 
 

6. Sa 47. godina ste jedan od najstarijih igrača u zadarskom futsalu, kad će kraj?
– Svjestan sam toga da godine idu. Svaki mjesec je sve teži, a kamoli ne godina. Jedno je uvijek tu. Luda strast i žica u glavi. Futsal i nogomet dišem i živim.

Drago je jedan od najvećih igrača zadarskog futsala u povijesti

7. Prošli ste skoro sve generacije zadarskog futsala, od Đila preko Mocira do Bilog Briga. Tko je po vama ostavio najveći trag u zadarskom futsalu? 
– Teško je to zaključiti, jer svaka generacija ima svoje nositelje. U moje vrijeme i ono što ja pamtim to su Denis Kevrić, Mladen Rakić i Branko Perica. Od moje generacije najviše pamtim Alena Lazanju, Lea Burčula i Željka Bakarića. Od mlađih tu su bivši reprezentativci Marko Šimurina i Mate Bugarija te Luka Jurlina i Stipan Vedrć. 

Drago je dvostruki svjetski prvak u futsalu veteranske policije.

8. Vaše viđenje zadarskog futsala? 
– Moje mišljenje je da Zadar mora imati prvoligaša. Došao je trenutak da naš grad više nije grad košarke, nego futsala. Vidi se da odličan rad predsjednika i njegovih suradnika u futsalu. Zato molimo gradske i državne vlasti da osiguraju uvijete i infrastrukturu za ljude koji žive jedan sport kao što je futsal.

9. Pred nama je još jedna “FUTSAL ČAROLIJA”. Što mislite o ovom božićno-humanitarnom turniru?
– Gledajući aspekt i humanost turnira preokrenuo sam mišljenje o turniru. Mislim da je dobro što sudjeluju sve momčadi iz udruge. Jedino bi mi bila želja da se turnir održi koji dan duže.